dezinfekcija

Dezinfekcija u ordinaciji dentalne medicine

  1. DEZINFEKCIJA

Dezinfekcija predstavlja skup postupaka kojim se djelomično uklanjaju mikroorganizmi sa površina. Učinkovita dezinfekcija uništi većinu vegetativnih mikroorganizama.

Sa dezinfekcijom želimo uništiti mikroorganizme koji uzrokuju infekciju. Infektivni predmet, napravu ili površinu u više navrata dezinficiramo, jer na taj način štitimo zdravstvene djelatnike od infekcija tijekom dana. Kod izbora sredstava za čišćenje uzimamo u obzir opseg učinkovitosti, upotrijebe i sigurnosti sredstva.

Dezinfekcijsko sredstvo primijenjeno na određenom mjestu/predmetu može djelovati:

  • Mikrobiostatsko (Bakteriostatsko , virustatsko)- zaustavlja razvoj mikroorganizama ali ne uništava bakterije i viruse
  • Mikrobiocidno (Baktericidno, virocidno, fungicidno)-uništava mikroorganizme, ubija bakterije, viruse i gljivice
  • Inhibitorno-usporava ali i ne zaustavlja rast  mikroorganizama

Najčešća greška kod dezinfekcije nastane zbog pogrešnog izbora načina dezinfekcije, zbog upotrijebe nepravilnih koncentracija sredstva, zbog neznanja učinkovitosti postupaka ili zbog učinaka u sredstvu.

Dezinfekcija se primjenjuje u svim zdravstvenim ustanovama a treba je primjenjivati i u svim prostorijama gdje se skuplja veći broj ljudi (sve javne ustanove).

Postupci dezinfekcije u zdravstvenim ustanovama primjenjuju se na:

  • ruke zdravstvenih djelatnika, kožu i sluznice bolesnika
  • instrumente i pribor
  • radno zaštitnu odjeću i obuću zdravstvenih djelatnika
  • podove, zidove i radne površine u svim prostorijama
  • operacijske dvorane i prostorije za prije operacijsku pripremu (uključujući i predmete)
  • sanitarne prostorije
  • zrak u prostorijama

Da bi se smanjilo onečišćenje u ordinaciji, potrebne su posebne i opće mjere dezinfekcije. Površine u područjima gdje se provodi ponovna obrada instrumenata i medicinskog pribora moraju se zbog toga lako čistiti i moraju biti otporne na dezinfekcijska sredstva.

Za dezinfekciju površina primjenjuje se:

  1. Rutinska dezinfekcija

Kako bi se smanjilo ukupno biološko opterećenje, temeljitu rutinsku dezinfekciju svih površina u radnim prostorima treba provoditi jednom dnevno, najbolje na kraju radnog dana. Za brisanje, u prvom redu treba koristiti krpe za jednokratnu uporabu koje su natopljene dezinfekcijskim sredstvom za površine. Sve ladice treba svaka tri mjeseca najmanje jednom isprazniti i obrisati dezinficijensom. Dezinfekcija podova provodi se samo u nečistim prostorima gdje se obrađuju kontaminirani medicinski instrumenti i pribor.

  1. Specifična dezinfekcija

Specifična dezinfekcija se mora provesti odmah nakon kontaminacije.

Ona podrazumijeva dezinfekciju površina na kojima su prisutna vidljiva onečišćenja (onečišćenje krvlju, slinom, itd.). Krupna se nečistoća odstranjuje krpom za jednokratnu uporabu, koja je natopljena dezinfekcijskom sredstvom. Nakon toga slijedi prava dezinfekcija površina pri čemu se nanosi obilna količina dezinfekcijskog sredstva na određenu površinu. Alkohol je dezinficijens s najbržim djelovanjem. Zbog toga se alkohol i dezinficijensi na bazi alkohola koriste za brzu dezinfekciju. Kako bi se izbjegla opasnost od požara ili eksplozija, korištenje takvih dezinficijensa mora biti ograničeno na male površine. Zbog toga se nikad ne smiju koristiti za dezinfekciju električne opreme koja se zagrijava (npr. svjetla na radnom mjestu). Osim toga, treba voditi računa da je materijal koji se dezinficira otporan na alkohol jer bi se u suprotnom oštetio (Npr. pleksiglas).

Dezinfekcijske metode se u dentalnoj praksi dijeli na:

  • Mehaničke metode dezinfekcije (struganje, pranje, četkanje, ventilacija);
  • Fizikalne metode dezinfekcije (toplina, zračenje, elektricitet, isušivanje);
  • Kemijske metode dezinfekcije (dezinficijensi i antiseptici).
  • Mehanička metoda dezinfekcije

Mikroorganizmi se u velikom broju mogu odstraniti s predmeta ili površina slijedećim mehaničkim postupcima:

  • četkanjem,
  • pranjem,
  • čišćenjem,
  • ribanjem
  • struganjem.
  • Ventilacijom zraka (tj. propuhom- pokretanjem zraka u prostorijama može se odstraniti iz zraka i do 60% mikroorganizama)

Mehaničke metode služe kao priprema za provođenje kemijske metode dezinfekcije npr. instrumenti se  nakon upotrebe peru četkom pod tekućom vodom, dezinficiraju se potapanjem u kemijsko sredstvo i ponovo isperu tekućom vodom da bi se odstranio dezinficijens.

  • Čišćenje

Cilj dezinfekcije je smanjiti broj mikroorganizama na razinu koja nije štetna ljudskom zdravlju. To se može postići uništavanjem, inaktiviranjem ili uklanjanjem prisutnih mikroorganizama. I čišćenje je dezinfekcija, jer čišćenjem uklanjamo mikroorganizme s površina i predmeta. Što više, čišćenje je jedini dezinfekcijski postupak koji nema selektivno djelovanje i istom snagom i brzinom uklanja i patogene i nepatogene i osjetljive i manje osjetljive mikroorganizme kao i bakterijske spore.

Čišćenje podrazumijeva uklanjanje nečistoća ili bilo kojeg drugog neželjenog materijala (krvi, ostataka materijala itd.). Čišćenjem se uklanjaju vidljiva onečišćenja. Cilj čišćenja jest osigurati vidljivu čistoću.

Čišćenje, pored estetske uloge, ima zadaću mehaničkog uklanjanja mikroorganizama ili im može uskratiti izvor hranjivih tvari. Broj mikroorganizama (biološko onečišćenje) može se značajno smanjiti temeljitim čišćenjem (50 – 90 %).

Čimbenici koju utječu na djelotvorno čišćenje:

  • djelotvornost kemijskih sredstava,
  • mehanička sila,
  • vrijeme,
  • temperatura (ako se, na primjer, želi koristiti manje kemikalija, onda se mora čistiti duže ili povećati mehaničko djelovanje, što znači da se mora jače ribat).

Čišćenje i pranje su vrlo djelotvorne metode dezinfekcije. Pranjem je moguće ukloniti 99 % prisutnih mikroorganizama. Čišćenjem i pranjem mogu se odstraniti svi prisutni mikroorganizmi, uključujući bakterijske spore, što nije moguće dezinfekcijom na 75°C.

Prije uranjanja instrumenata i pribora potrebno je mehaničkim putem, obično jednokratnim ručnikom odstraniti naslage lijekova i stomatološkog materijala. Kod ručnog pranja potrebno je koristiti čvrste gumene rukavice i četku sa drškom kako ne bi došlo do ozljede ruku zdravstvenog djelatnika. Kod dezinfekcije otisaka i protetskih nadomjestaka, otisak se ispere tekućom vodom, uroni u primjereni dezinficijens prema uputama proizvođača i nakon toga se šalje u zubotehnički laboratorij.

 Stolić za instrumente i pribor, dijelovi stomatološkog stroja (reflektor, drške, bičevi) i stomatološki stolac se prvo pažljivo očiste, te dezinficiraju brisanjem, jednokratnom papirnatom dezinficijensom natopljenom kompresom više puta. Vodeni dijelovi (fontana, punjač čaše, crijevo sisaljke) se najprije isperu vodom a zatim dezinficijensom. Podovi se redovito peru dezinficijensom niskog stupnja djelovanja.

Kod provođenja svakog postupka dezinfekcije zdravstveni djelatnik mora nositi zaštitnu jednokratnu masku, gumene rukavice i pregaču.

  • Fizikalna dezinfekcija

Fizikalna dezinfekcija obuhvaća upotrebu sredstava topline (plamen, suha i vlažna toplina), isušivanje, zračenje i sl.

Osnovni postupci fizikalne dezinfekcije su:

  • Sterilna filtracija – čiji je cilj uklanjanje mikroorganizama iz tekućeg medija koji se ne smije zagrijavati niti podvrgavati visokim temperaturama. Ovaj vid dezinfekcije

 primjenjuje se kod pripreme lijekova i cjepiva.

  • Dezinfekcija zračenjem – koja se sprovodi ultravioletnim zrakama (UV) i ionizirajućim zračenjem. UV zrake djeluju na lebdeće mikroorganizme. Kod primjene UV zraka bitna je za dezinfekciju udaljenost izvora zraka. Što je izvor UV zraka veći manja je učinkovitost dezinfekcije. Ionizirajuće zračenje upotrebljava se za sterilizaciju medicinskih instrumenata i pribora (šprice, kateteri, materijali od lateksa, gumene rukavice, infuzioni pribori i dr.). Za sterilizaciju koriste se beta i gama zrake koje imaju prodorni efekat. Objekti koji su izloženi beta i gama zrakama ne postaju radioaktivni.
  • Dezinfekcija toplinom – vrši se postupcima izgaranja, opaljivanja, čišćenja toplom vodom, kuhanja, pasterizacijom i dezinfekcija parom. Vlažna toplina ima prednost nad suhom. Vlažna toplina bolje i brže prodire u bakterije.

U fizičke metode se ubrajaju koraci koji sa primjenom namjenskih aparata utiču na razvoj mikroorganizama. U ovu kategoriju se ubrajaju procesi kao što su: zračenja i isušivanja površina, kao i tretmani sa niskim i viskom temperaturama koja negativno utiču na životni ciklus mikroorganizama

  • Dezinfekcija s toplinom

U zadnjem desetljeću se sve više koristi dezinfekcija s toplinom, koja je na mnogim područjima već nadomjestila dezinfekciju s kemijskim sredstvima. Ovaj  način dezinfekcije se primjenjuje u posebnim aparatima (termodezinfektori) koji je primjeran za dezinficiranje instrumenata u stomatologiji. Naime, u usporedbi s dezinfekcijom s kemijskim sredstvima ima dezinfekcija s toplinom brojne prednosti. U pitanju je automatizirani proces kod kojeg je slično kao i kod sterilizacije gdje je moguć točan  nadzor postupka. Na taj način izbjegnemo ručno čišćenje te sa time umanjujemo mogućnost infekcije zdravstvenog osoblja u radu.

Automatski postupak toplinske dezinfekcije u načelu obuhvaća pet koraka:

  1. Pretpranje – u hladnoj vodi bez dodatnih tvari, kako bi se uklonile krupne nečistoće
  2. Čišćenje i pranje – na temperaturi od 40 – 60 °C uz korištenje određene količine deterdženata
  3. Međuispiranje – otopina za pranje se uklanja toplom ili hladnom vodom
  4. Dezinfekcija – toplinska dezinfekcija se obavlja demineraliziranom vodom na temperaturi između 80 i 93 °C. Da bi se uništili virusi hepatitisa B, koji su posebno otporni na toplinu, potrebna je temperatura od najmanje 90 °C u vremenu od 5 minuta ili 85 °C kroz 16 min. (vidi A0 koncept)
  5. Sušenje

Dezinfekcija je vrlo učinkovita, ne pušta ostatke sredstva, nije otrovno, ne šteti okolini i ne dopušta razvoj otpornosti. Vegetativne oblike baterija ubija zagrijavanje na temperaturi između 80-85c već u par sekundi.

Postupak koji se primjenjuje pri automatskom reprocesiranju medicinskih instrumenata i pribora:

  • Odmah nakon uporabe (na mjestu primjene), ukloniti organsko onečišćenje celuloznom krpom (ostatke tkiva, gnoj, materijale za lijepljenje kao što je koštani cement i sl.) ;
  • Kontaminirani materijal, zaštićen, otpremiti do uređaja za pranje i dezinfekciju
  • Pripremiti materijal koji treba dezinficirati: rastaviti u sastavne dijelove, otvoriti zglobne instrumente;
  • Osigurati osjetljive instrumente (npr. kanile) u stalcima ili posebnim držačima;
  • Ne preopteretiti košare;
  • Obratiti pažnju na smjer vodenog mlaza naročito kod većih predmeta, npr. bubrežastih zdjelica;
  • Šuplji instrumenti: odgovarajuća kolica za punjenje s mogućnošću čišćenja unutarnjeg lumena;
  • Provjeriti ima li na instrumentima kakvih ostataka;
  • Oprati i dezinficirati ponovo, ako je potrebno.

Budući da se program obavlja automatski daleko je manji rizik od pogreške zbog krivog rukovanja, što se može dogoditi tijekom kemijske dezinfekcije (pogrešno doziranje, prekratko vrijeme izlaganja, pogrešaka koje dovode do ponovnog onečišćenja). Zbog toga je toplinska dezinfekcija najsigurniji postupak dezinfekcije.

  • Kemo-termički dezinfekcijski postupci

 Pojedini medicinski instrumenti i pribor ne podnose visoke temperature potrebne za toplinsku dezinfekciju (npr. fleksibilni ili savitljivi endoskopi). Ovakvi se medicinski instrumenti i pribor reprocesiraju automatskim kemo-termičkim postupcima. To znači da je kemijska dezinfekcija pospješuje podizanjem temperature na više vrijednosti od temperature okoline (najviše do 60 °C).

  • Dezinfekcija s zračenjem

Radi se o principu rada – ultraljubičastom zračenju koje emitira s kvarcnom lampom. Njegovi valovi ubijaju DNA patogena, gljivica, virusa i bakterija, narušavajući njihovu intracelularnu sintezu. Međutim, na ozon također ima negativan utjecaj, koji je u velikim količinama već opasan za ljude. Također djeluju na kratkoj udaljenosti do 40 cm i zrake ne prodiru kroz tvrdu površinu. Njihov učinak je bolji u vodi. Koriste se za dezinficiranje vode u napravama, ali voda mora biti izložena UV zrakama u tankom sloju i na kratkoj udaljenosti. 

  • Dezinfekcija ultazvukom

Ultrazvučni čistaći s predmeta i instrumenata odstranjuju mikroorganizme, ali i ne u slučaju ako u otopini nije dodan dezinficijens. Ultrazvučni valovi su učinkovitiji na temperaturi od 50 do 80c.

Djelovanje ulrazvučne metode dezinfekcije

Kad visokofrekventni zvučni val prođe kroz otopinu za čišćenje (voda + deterdžent i/ili dezinficijens) dolazi do izmjene valova visokog tlaka i valova niskog tlaka. Ovaj slijed izmjena pokreće proces poznat kao kavitacija. Nastaju milijuni mikroskopski malih mjehurića negativnog tlaka samo kako bi se odmah raspali. Tako oslobođena energija je nekoliko puta veća od one koja se stvara mehaničkim četkanjem. Kavitacija također uzrokuje raspadanje čestica nečistoće i dovodi otopinu u kontakt s površinama predmeta koji se trebaju čistiti. Povišena temperatura potpomaže kemijsku interakciju sastojaka u deterdžentu. Za mjerenje energije u ultrazvučnim kadicama treba koristiti određene testove (npr. aluminijsku foliju).

Bakterijske spore su izuzetno otporne protiv ultrazvuka. Najbolje je stoga instrumente čistiti u termodezinfektoru. Ako to nije moguće onda instrumente potopimo u dezinficijens, nato ih stavimo u ultrazvučni čistač u kojeg smo dodali također dezinfekcijsko sredstvo.  Ultrazvučnom čistaču čistimo metalne instrumente 3-5 minuta, nakon čega slijedi ispiranje s vodom, sušenje i sterilizacija.

Ako u ordinaciji nema stroja za pranje ili ultrazvučnog čistaća pristupa se mehaničkom čišćenju, pranju te sušenju.

  • Kemijske metode dezinfekcije

Kemijska metode dezinfekcije se provodi za dekontaminaciju kada se ne može i ne smije primijeniti druga metoda dezinfekcije i kad se očekuje da će se ovom metodom postići najbolji rezultati.

U kemijske metode se ubrajaju kemijska dezinfekcijska sredstva (dezinficijensi) koja se koriste za tretiranje protiv različitih vrsta mikroorganizama. Prostor koji treba tretirati dezinficijensima prethodno treba mehaničkim postupcima očistiti. Tek nakon prvog koraka se nanose dezinficijensi. 

Kemijska dezinfekcija je ubijanje ili inaktivacija patogenih mikroorganizama kemijskim sredstvima. Također ovisi o vrsti dezinficijensa koji se primjenjuje, svojstvima i vrsti mikroorganizma i uvjetima okoline. Kemijska metoda dezinfekcije može se kombinirati s mehaničkim i fizikalnim metodama radi postizanja boljih rezultata.

Ponekad je teško odlučiti koju dezinfekcijsku metodu primijeniti za određenu situaciju. Pri izboru metode treba voditi računa o tome da se treba unaprijed znati što se dezinfekcijom želi postići i da li metoda koja će se koristiti može ispuniti taj zahtjev te dali se predmet ili materijal smije podvrgnuti toj metodi.

Ujedno ovaj korak je i najzastupljeniji u praksi i gotovo je nezamislivo ne primjenjivati dezinficijense u svakodnevnom životu, kako u privatnom (za dezinficiranje raznih površina u domovima) tako i u profesionalnom smislu(u bolnicama i svim objektima u proizvodnji hrane).

Za provođenje kemijske dezinfekcije, sve zdravstvene  ustanove i ambulante trebaju utvrditi opću listu dezinficijensa, listu dezinficijensa prema namjeni i nivoima rizika, te upute za primjenu. Upute za primjenu neophodne su i za sve ostale oblike dezinfekcije.

  • Kemijska dezinfekcijska sredstva

Dezinficijensi su kemijske supstance koje svojim djelovanjem uništavaju ili inaktiviraju vegetativne oblike mikroorganizama, ali ne i nužno i njihove spore.

Dobar dezinficijens mora imati ova svojstva: što širi spektar djelovanja, aktivnost u velikom razrjeđenju, brzo djelovanje na sobnoj temperaturi ili temperaturi tijela, rezidualno djelovanje, minimalna toksičnost za stanice tkiva, ne smije biti korozivan, zapaljiv ili eksplozivan, postojan u dodiru sa predmetima koji se dezinficiraju, bez pjene, ne smije imati neugodan miris ili okus, ekonomičan, topiv u vodi te jednostavan i siguran za primjenu.

“Na viruse dezinficijensi djeluju tako da oštećuju viruse koji su izvan stanice i time onemogućuju njihovu apsorpciju u stanicu te mijenjaju nukleinsku kiselinu, stvaraju se mutacije. Na spore je djelovanje otežano jer spore imaju višeslojni omotač, visok sadržaj masnih tvari, mali sadržaj slobodne vode te sadrže kalcij dipikoliat. Na bakterije djeluju tako da dolazi do koagulacije proteina, hidrolize unutrašnje strukture stanice, oštećenjaizazvanih oksidacijom i oštećenja izazvanih površinskom aktivnošću.” (Večerina prezentacija 2011.)

Postoji više podjela kemijskih dezinfekcijskih sredstva, a najjednostavnija je podjela prema kemijskoj pripadnosti.

  • Vrste kemijskih dezinfekcijskih sredstva

    Anorganska dezinfekcijska sredstva
    kiseline

      SUMPORNA kiselina koja su jaka baktericidna sredstva. U obliku su posipa, tekućih pudera, sapuna- dezinficiraju, suše i odmašćuju kožu Ne upotrebljavaju se često jer oštećuju tkiva i predmete.

       BORNA KISELINA(Acidum boricum)- u 3% otopini je blagi antiseptik koji postoji u obliku otopina za ispiranja i obloge te u obliku masti

      VODIKOV PEROKSID(H2O2)-antiseptik usne šupljine i rana, zaustavlja manja krvarenja

      KALIJEV PERMANGANAT- hipermangan -razrijeđena vodena otopina ljubičaste boje, koristi se za dezinfekciju

      HALOGENI ELEMENTI:

      • JOD-kao alkoholna otopina(tinktura)-za dezinfekciju kože i rane

      KLOR I SPOJEVI KLORA- je jak oksidans jer ima sposobnost vezanja elektrona i vrlo brzo reagira. Klor je otrovan i korozivan gas koji se koriti za dezinfekciju vode i otpadnih voda.

       Od anorganskih spojeva hlora najpoznatiji dezinficijensi su hipoklorit (Ca-hypochlorite (CaOCl)). Hipokloriti su dezinficijensi koji sadrže klor i imaju širok spektar upotrebe gdje je potrebna mikrobiološka čistoća.

      • PLIN-OZON-stvara se u malim količinama kad se kisik izloži izbijanju elektriciteta u prirodi ili u aparatima, djeluje antiseptički na kožu; izotop kisika O3 ima dobra svojstva za dezinfekciju vodom
      1. Organska dezinfekcijska sredstva

      ALKOHOLI- su vrlo dobri dezinficijensi. Spadaju u brzo djelujuće dezificijense, koriste se najčešće za dezinfekciju ruku. Lako ih inaktivira prisutnost organskih tvari, upotrebljavaju se relativno na čistim i suhim predmetima i površinama, djeluju brzo, brzo hlape i relativno su skupi. U pravilu se rabi etilni i izopropilni alkohol. Djelovanje izopropilnog alkohola je jače. Etilni alkohol- spiritus u koncentraciji od 70% se koristi za dezinfekciju kože.

       ALDEHIDI-su dezinficijensi širokog spektra, ali sporo djeluju. Formalin je 40% otopina formaldehida (plina) koji se upotrebljava u koncentraciji 1-2 %. Upotrebljavaju se za kemijsku sterilizaciju endoskopskih aparata .Toksični su pa se gotovo ne upotrebljavaju.

      TIMOL-nalazi se u pastama za zube, vodice za ispiranje usta i kao antiseptik usne šupljine

      ASEPSOL-univerzalni antiseptik

      KATIONI -su spojevi površinske djelotvorne tvari razrijeđeni u otopinama i imaju djelovanje ovlaživanja. Od kationa se upotrebljavaju kvarterni amonijevi spojevi; Omnisan, Cetavlon koji imaju antiseptičko djelovanje na kožu

      HIBITANE-klorheksidin-dezinficijens širokog spektra djelovanja na bakterije, gljivice i viruse

      AKRIDINSKE BOJE-Rivanol –za dezinfekciju rana upotrebljava se  0,1%otopina

      FENOLIod kojih je najpoznatija karbolna kiselina, koji su ekološki neprihvatljivi. Temperatura je inhibitor za brže djelovanje. Ne koriste se na dječjim odjelima i osoblje koje ga koristi obavezno se preporučuje da moraju nositi zaštitne rukavice jer se brzo resorbira kroz kožu i mogu dovesti do kronične toksičnosti.

      LIZOLkrezolni sapun, otopina krezola u kalijevu sapunu. Smeđa, gusta, otrovna tekućinA. Pomiješana s vodom daje bijelu emulziju. U udjelu 1 do 3% upotrebljava se kao dezinfekcijsko sredstvo

      Kiseline su vrlo dobro sredstvo ali korodiraju. Lužine su izrazito dobri virucidi i imaju dobru sposobnost odmašćivanja.

      “Svi se kemijski dezinficijensi mogu inaktivirati određenim materijalima. Gotovo je nemoguće upotrijebiti dezinfekcijsku otopinu a da se ona ne dovede u dodir s materijalom koji inaktivira bar jednu skupinu dezinficijenasa. Ima nekoliko skupina inaktivirajućih materijala: a) sapuni, deterdženti i dezinficijensi; b) organski materijali; c)tvrda voda; d) ostali prirodni materijali; e) umjetni materijali.” (V.Bojić-Turčić 1994.)

       Kemijski dezinficijensi upotrebljavaju se u obliku:

      • tekućina,
      • plinovi ili aerosoli.

      Mehanizam djelovanja kemijskih dezinfekcijskih sredstava

      • Denaturacija proteina: Kiseline i baze
      • Stanični zid/ sinteza statičnog zida: Aldehidi
      • Citoplazmatska membrana:Kvarterne amonijeve baze,fenoli,bigvanidi(kloroheksidin i oktenidin)
      • Nukleinske kiseline: Boje, peroksidi, klorni preparati
      • Enzimi ili proteini: Metalni ioni i oksidirajuća sredstva

      Kemijske dezinficijense koristimo za uništavanje mikroorganizma umjesto dezinfekcije s toplinom. Kemijske dezinfekcija nije jednostavna i u potpunosti sigurna metoda, jer puno čimbenika utječe na njihovo djelovanje: vrsta i broj mikroorganizama, vrijeme i temperatura djelovanja, prisutnost organskih i anorganskih tvari, krvi, gnoja, sluzi, sline te ostalih različitih materijala kao što su: guma, plastika te tvrda voda. Neka kemijska sredstva draže oči, dišne puteve, kožu te uništavaju različite materijale. Također mogu ostavljat otrovne ostatke na koži, na predmetima te na površinama stoga ih moramo pravilno dobro oprati čistom ili prekuhanom vodom ili sa čistom/sterilnom vodom. Kako kemijska sredstva terete okoliš, koristimo ih čim manje te biramo također koja su biološki razgradljiva.

      Kemijska  sredstva za dezinfekciju dijelimo na sredstva za instrumente, površine, ruke i kožu. Vrlo učinkovito kemijska dezinfekcijska sredstva za živa tkiva su opasna te ih mogu oštetiti. Stoga se koriste samo za dezinfekciju predmeta. Sredstva za ruke i kozu i sluznice su manje učinkovita i ne štete tkivima te se koriste za sprečavanje prijenosa infekcija. Ta sredstva za kozu i sluznicu imenujemo antiseptik.

      Antisepticisprečavaju rast i razmnožavanje mikroorganizama, dok dezinfekcijska sredstava mogu uništiti sve oblike mikroba osim bakterija- spora.

      Na djelovanje kemijskih sredstava u praksi utječu čistoća površina, prisutnost nečistoće i organskih ostataka, vrijeme i temperatura djelovanja, vrsta te gustoća prisutnih mikroorganizama, naravno i sama koncentracija, način pripreme, upotrijebe i pohranjivanje sredstva.

       Za kemijsku dezinfekciju u stomatologiji se koriste kemijska dezinfekcijska sredstva koja dijelimo u 4 grupe:

      • Vrlo učinkovita dezinfekcijska sredstva (engl. sterilant)
      • Učinkovita dezinfekcijska sredstva (engl. hight-level disinfectant)
      • Umjereno učinkovita dezinfekcijska sredstva (engl. intermediate-level disinfectant)
      • Manje učinkovita dezinfekcijska sredstva (engl. low-lewel disinfectant)
      • Kategorije djelotvornosti kemijskih sredstava

      Dezinficijensi visokog stupnja djelotvornosti: mogu uništiti sve vrste mikroorganizama, a u produženom vremenu(3-12 sati) i bakterijske spore.

      Zbog djelovanja na bakterijske spore nazivajuse i “kemosterilanti”, a njihovo djelovanje u tom slučaju “kemijska ili hladna sterilizacija”. To su: glutaraldehid, formaldehid, vodikov peroksid

      Dezinficijensi srednjeg stupnja djelotvornosti: to su dezinficijensi koji ukorisnom vremenu uništavaju sve vrste mikroorganizama, osimMycobacteriumtuberculosis. To su: jodni preparati, klorni spojevi, alkohol, fenolski spojevi

      Takvi dezinficijensi niti u produženomvremenu ne djeluju na bakterijske spore.

      Dezinficijensi niskog stupnja djelotvornosti: to su dezinficijensi koji u korisnom vremenu ubijaju ili inaktiviraju vegetativne oblike svih vrsta bakterija, te velike i ovijene viruse.

      Ne djeluju na gljive, male i neovijene viruse, kao niti naM.tuberculosis. Koriste se amonijevi kvarterni spojevi.

      Pri odabiru dezinfekcijskog sredstva je važno odabrati ono koje ima najviše poželjnih svojstava. Najbolji odabir možemo učiniti na osnovi dezinfekciograma, mikrobiološke provjere njegove učinkovitosti. Također pri primjeni dezinfekcijskog sredstva treba voditi brigu i o čimbenicima koji utječu na uspješnost dezinfekcije.

      Pri odabiru dezinficijensa moramo znati:

      • djelotvornost dezinficijensa
      • namjenu dezinfekcije
      • odnos prema materijalu koji se dezinficira
      • Pravilno provođenje dezinfekcije

      Postupak  pravilnog provođenja kemijske dezinfekcije kojima se vodi dentalni asistent:

      -prvo provesti mehaničku dezinfekciju tj. pranje i ribanje

      -izabrati dezinfekcijsko sredstvo prema dezinfekciogramu

      -pripremiti potrebnu količinu sredstva odgovarajuće koncentracije i temperature

      -predmete izložiti djelovanju dezinfekcijskog sredstva tijekom propisanog vremena

      -predmete isprati, obrisati ili osušiti

      • Uloga dentalnog asistenta kod dezinfekcije u ordinaciji

      Dezinfekcija je vrlo važna metoda za sprečavanje širenja mikroorganizama. Postupci dezinfekcije mogu biti vrlo učinkoviti ako se pravilno upotrebljavaju ali treba imati na umu da to nisu čudotvorne tekućine i preparati koji će umjesto nas riješiti probleme i osloboditi nas razmišljanja i odgovornosti. To su vrlo odgovorni postupci koji se ne smiju prepuštati nestručnim osobama. Zato je tu vrlo važna uloga dentalnog asistenta koja treba poznavati postupke dezinfekcije kako bi mogla dalje educirati osoblje u radnoj okolini i bolesnike.

      Dentalni asistent koristi dezinfekcijska sredstva na sljedeće načine:

      • Uranjanjem instrumenata i pribora u dezinficijens,
      • Raspršivanjem dezinficijensa na radne površine i pribor,
      • Brisanjem radnih površina i pribora.

      Prije uranjanja instrumenta i pribora, dentalni asistent mehaničkim putem, obično ručnikom odstranjuje naslage stomatoloških materijala. Kod ručnog pranja koristi gumene rukavice i četku sa drškom kako ne bi do ozljede ruku.

      Stolić za instrumente i pribor, dijelove stomatološke jedinice (reflektor, drške, bičevi) i stomatološki stolac pažljivo očisti, te dezinficira prebrisavanjem, jednokratnim papirnatom dezinficijensom natopljenom kompresom više puta.

      Vodene dijelove (fontana, punjač čaše, crijevo sisaljke) najprije ispire vodom zatim dezinficijensom.

      Dezinfekciju radnih površina provodi prije i nakon stomatološkog zahvata na način da prebriše dezinfekcijskim vlažnim maramicama ili staničevinom natopljenom u dezinficijensu te pusti da se površine same posuše na zraku.

      Također dentalni asistent prije početka radnog dana i na kraju radnog dana obavezno dezinficira sve radne površine i stomatološku jedinicu. Na početku radnog dana pored čišćenja pripremi i nasadne instrumente te sterilne instrumente koji su potrebni doktoru dentalne medicine za stomatološki zahvat. Na kraju radnog dana pored obavljene dezinfekcije ordinacije dentalni asistent zbrinjava kontaminirane instrumente i pribor u sterilizacijskoj jedinici.

      Autor: Nataša Anđelić

      Izvor: Završni rad iz predmeta zdravstvena njega na programu školovanja Dentalna Asistentica šk.god. 2017/2018

       

      Podijelite s prijateljima