Empatija u Stomatologiji i Medicini

Osvrt na predavanje na Kvarnerskim danima 2017.

Maša Kik, dentalna asistentica  mentorica je vježbi dentalnog asistiranja na programu prekvalifikacije Dentalni Asistent.

Danas, u doba moderne medicine, kad smo preopterećeni novostima, što materijalima, što profesionalnim uređajima koji se rabe u stomatologiji, stvara se dojam da smo pomalo zaboravili i stavili empatiju u drugi plan.

Što je empatija? 

Prema starogrčkom jeziku, označava doslovno uživljavanje.

Pojam se rabi u psihologiji za označavanje procesa neposrednog uživljavanja u ponašanje, emocionalno stanje te mišljenje drugih ljudi. Empatija je preduvjet socijalizacije, nužno uključuje i emocionalno povezivanje. Empatija se može učiti, to je vještina koja se razvija i potiče ovisno o okruženju, a najbolji način je uvid u ono što drugi rade te pružanje primjera.

Utjecaj empatije na čovjeka.

Empatični ljudi su zadovoljniji, uspješniji. Kroz empatiju se razvija pozitivna emocija osjećanja s drugim ljudima te se jača i povezanost sa istima. Kroz empatiju, dolazi do sposobnosti emocionalne tolerantnosti.

Empatija u stomatologiji i medicini

Empatija je jedan od najvažnijih preduvjeta za izgradnju kvalitetnog  odnosa s pacijentom u svakoj zdravstvenoj ustanovi. Vještina s kojoj se svakodnevno susrećemo. Osnovna sastavnica empatije u medicini jest razumijevanje straha pacijenta prema zahvatima i postupcima liječenja. Vještina koju koristimo kod zbunjenih i tjeskobnih pacijenata, ali jednako tako i kod  sretnih i zadovoljnih te obuhvaća cijeli spektar emocija. Zdravstveni djelatnici se imaginativno „stavljaju u kožu” pacijenta jer se empatijskim skladom dolazi do terapijskog učinka.

Kako bi zdravstveni djelatnici kvalitetno surađivali sa pacijentom važno je da mogu istodobno biti i uključeni  i distancirani od doživljaja pacijenta. Takav odnos smatra se optimalnim empatijskim kapacitetom. Važno je za djelatnika da uči i zadrži kontakt sa svjesnim i nesvjesnim doživljajima pacijenta ali na način da održi svijest o svojoj odvojenosti dok istodobno proširuje svjesnost pacijenta.

Razvoj empatije kroz život

Prvi znakovi empatije javljaju se u ranom djetinjstvu te takvu empatiju nazivamo primarnom empatijom. Empatija koja se javlja kod odraslih, povezana je s razvojem kognitivnog razumijevanja drugih osoba te je takva vrsta tzv. globalna empatija. Doživljavanje samog sebe te vlastitih osjećaja nazivamo egocentričnom empatijom.

EMOCIONALNE I DRUŠTVENE KOMPETENCIJE

SAMOSVIJEST – upravljanje odlukama u određenom trenutku, procjenjivanje sposobnosti

SAMOKONTROLA – kontrola nad emocijama, odnos prema emocionalno negativnim situacijama

MOTIVACIJA – usmjeravanje prema vlastitim ciljevima, preuzimanje inicijative, ustrajanje

DRUŠTVENE VJEŠTINE – stupanje u interakcije, rješavanje sukoba, timski rad

EMPATIJA – usklađivanje s drugim ljudima,zauzimanje tuđeg gledišta

Empatija kao dio emocionalne inteligencije

Prepoznavanje vlastitih i tuđih osjećaja, motivacija za upravljanjem emocijama-

Odnos pacijenta i zdravstvenog djelatnika

Razvija se terapijski odnos, djelatnik uz empatijski pristup procjenjuje potrebe pacijenta, pruža informacije, daje mogućnosti izbora u liječenju i slično. Važno je već pri prvom susretu uspostavimo kvalitetan odnos u kojem se poštuju osobine ličnosti obje strane.

4 obilježja takvog odnosa: podrška, tolerancija, manipulacija nagradama te odbijanje reciprociteta

Podrška – spremnost djelatnika na pomoć, spremnost pacijenta na liječenje

Tolerancija – dopuštanje pacijentu da iskaže osjećaje i želje

Manipulacija nagradama – pohvale za dobro zdravstveno ponašanje

Odbijanje reciprociteta – stvaranje asimetričnog odnosa, držanje distance u odnosu na tuđe emocije ali uvažavanje istih.

Pozitivne posljedice kvalitetnog empatičnog pristupa prema pacijentu

Razumijevanje sugovornika je nešto prema čemu pacijenti često mjere kvalitetu zdravstvene skrbi. Jasna komunikacija zdravstvenih djelatnika sa pacijentom uvelike olakšava krajnji rezultat.

Jednako tako, slušajući pacijenta te pokazivanjem razumijevanja pridonosimo osjećaju važnosti i vrijednosti pacijenta. Ukoliko stvorimo osjećaj povezanosti, uvelike umanjujemo negativne posljedice usamljenosti. Nikako se ne dovodimo u situaciju da osuđujemo pacijenta ili njegovo zdravstveno stanje. Ako djelatnik prihvati pacijenta, pacijent će lakše i prihvatiti samog sebe. Prihvaćen pacijent je stekao povjerenje i skloniji je otvorenijoj komunikaciji sa djelatnikom.

Empatija povećava vjerojatnost da će pacijent slijediti upute i savjete, što je nama od izuzetne važnosti za dobar uspjeh terapije.

Sve navedene pozitivne posljedice empatije odnose se i na komunikaciju sa suradnicima te izravno utječu na bolji međuljudski odnos, radnu atmosferu te grupnu koheziju. Važno je poznavanje i tehnika odbijanja nerazumnih zahtjeva pacijenta te otvoreno izražavanje misli i osjećaja.

Osobno mišljenje je kako stalnim doškolovanjima, usavršavanjima te stalnim održavanjima timskih sastanaka činimo empatiju postojanom.

Moguće, ali nepoželjne pogreške

Pogreške u svakodnevnom radu se događaju iako bi ih trebalo svesti na minimum. 

Neke od istih s kojima se susrećemo u gradnji empatije sa pacijentom jesu nedovoljno ili lažno iskazana empatija. Takav pacijent će sigurno pružati otpor u terapijskim procedurama, a i svaki krajnji rezultat je upitan. Valja pripaziti da se ne upustimo i u predskazivanje empatije jer onda ista prelazi u sažalijevanje, a ne suosjećanje. Ne prigovaramo pacijentu, a svaku pozitivnu minutu pohvaljujemo i primjećujemo.

 U svrhu izbjegavanja pogrešaka iskazivanja empatije, nužna je naobrazba zdravstvenih djelatnika o dobrobitima empatije i vještinama iskazivanja iste.